Thursday, September 11, 2008

Ako ga gledam kao pesmu...



... onda mi prijatelji stoje u iskonu, u aleji velikana koji su inspiracija. I shvatila sam im suštinu ili makar sopstvena stremljenja: to su oni koji mi od svake situacije prave (o)smeh. Nije to teško, praskava sam u toj oblasti žestoko, ali volim i sa obožavanjem gledam, izgleda samo one, koji znaju od trenutka da naprave (o)smeh: što je histerija veća, to obožavanje pumpa snažnije :)

Jedan osmeh mi je srastao sa usnama... ma sa srcem <3

Jedan osmeh je daleko, ali je eksperiment nad eksperimentima.

Jedan osmeh je na poslu.

Jedan osmeh ima istovetno ime (i, kad smo već kod "istosti", i kompjuter).

Jedan osmeh je nemoguće ignorisati.

Jedan osmeh budi dete u meni.

Jedan osmeh ostvaruje neizrečeno.

Jedan osmeh je spokoj...


And who's countin' anymore??? :)))


Huh!

:)))