Thursday, July 24, 2008

U danu...

... kada se opraštam sa jednim delom onoga što sam bila, podižem lestvicu za jedan nivo. Shvatih - život nije plaža (život je rekaaaa! :)), prijateljima neću nazivati tek nasumične pobednike limbo-dance lagarije. Ne trebaju mi ni savitljivi, ni potencijalni... Samo ću malo rastresti krila i napustiti tu naizgled rajsku i sasvim sigurno tropsku destinaciju. Danas letim expressom za sever da ostanem u hladu i gledam jedan značajan orah kako raste. Volim sve svoje i neću ih stavljati u neku precioso kutijicu iz Swarovski serije... čuvam ih u linijama na dlanu, u impulsima sreće, u svemu što se u kutijicu ne da staviti. Ma... selim se! :)

6 comments:

UnaNuna said...

he he :) life is a bitch, a kod mene u kraju kazhu: life is a beach.. sve zavisi s koje perspektive gledas.. Za neke ljude mislis da su ti prijatelji, neki to jesu sve vreme, neki se povuku, neki imaju snage da se bore, neki ponekad slazu, mozda i iznevere, neki zele vise od prijatelstva.. Ja sam pocela da prihvatam ljude bas onakve kakvi jesu, cak i prihvatam kad im treba malo vremena da sazvacu sve sto se desava :)) Ponekad nije nimalo lako..

OnaKojaZvoniZeleno said...

Life is a bitch and then U marry one :))) Ili: Life is a beach and then U marry on one :))) Koliko ti dobro kapiras sve ove moje uvijene fraze - to je strashno :) Ja sve trpim osim obmane, my dear i jbt ima pod hitno da isplaniram taj dolazak na CY. Bas mi treba malo da me nema... i da pricam sa tobom, pa da nas neka tamo "Javorinka" iz tvoje zgrade opominje zbog narusavanja reda&mira :)))

UnaNuna said...

Dolazak ovde pod obavezno!!
A da se vratimo na temu: svaka prica ima dve strane..
Nije sve onako kako izgleda :)
I koju bih jos mogla onako dobruuu.. aha, nije zlato sve sto sija.. ili ta nema veze sa temom :)definitivno nema.
Seticu se vec, odoh na kupanje :))) (malo ti pravim zazubice da dodjes sto pre)

Restoran na kraju Vaseljene said...

Prijatelji, su ti onoliko koliko im dozvolis, ali nemoj ponekad da budes prebrza i da seces u korenu pre nego sto cujes i drugu stranu, pusti das ti neko bude prijatelj onoliko koliko zeli da ti bude a ne da ti odlucujes za njega. Ja za sebe mogu da kazem da sam uvek bio Fair play igrach, takav cu i ostati.
Pozuri otici ce ti bus za novo odrediste stanovanja, brmmmmmmmmmm:)))

Mirko said...

Ovaj osjecaj mi je strasno poznat, takav sam i ja, sa sjetom se sjecam svega lijepog, znas i sama kako sam u svakom sledecem susretu nabrajao one predhodne :)

OnaKojaZvoniZeleno said...

@Viki: Nije sve onako kako izgleda... a "istina je tamo negde" :) samoooo... znas kako... ako se i posebni ponasaju kao svakidasnji onda necem ni da cheprkam pravo da ti reknem :)

@Boki: Ne kapiram - koliko im dozvolim ili koliko oni zele da budu? Inace, kod mene se moze sve... ja ne zabranjujem nista... osim mozda obmane, za to stvarno nemam ni strpljenja ni milosti.

@Miki: Znam cico :*, ni sama nisam znala da neke stvari mogu toliko da me poremete... Srecom, imam jednu najdivniju konstantu u zivotu <3 <3 <3